Kako da krizu srednjeg doba dočekate sa uzbuđenim iščekivanjem

Izraz ’’Kriza srednjeg doba’’ je već odavno ustoličen u određenim kulturama, pa tako i u našoj. Nekako svi očekujemo da će nas, kad tad, snaći i uzdrmati nešto što ćemo tada imati da opravdamo ovim terminom, i svim onim što on podrazumeva.

Kada se ta čuvena ’’kriza’’ javlja? I na koji način? Kako je zamišljate? Je li to liči na scenario da se probudite jedno jutro i shvatite ’’Evo, danas je zvanični početak moje krize srednjeg doba. ’’Je li to onda kada počnemo da dobijamo više kilograma, bora, raste nam pritisak, šećer i nervoza, a gubimo elastičnost kože, kondiciju, san, dok nam opada kosa, nivo tolerancije i koncentracija? Jel to to, pitate se vi? Jel to ta kriza srednjeg doba?

Može i ne mora da bude. Može se javiti u 35.-oj godini ili 40.-oj, 42.-oj ili 53.-oj. Zapravo nije povezana sa godinama. Ne pojavljuje se preko noći, ali se može desiti da trenutak određene spoznaje povežete sa njenim početkom. Sve ono što ta ’’kriza’’ donosi se polako i postepeno kumulira danima, mesecima i godinama, neretko i decenijama.

Najveći broj mojih klijenata su žene koje prolaze kroz jedan specifičan period svog života koji se može nazvati krizom srednjeg doba, pa ću se u ovom tekstu osvrnuti na to. Ali ga ja tako ne zovem a njima objašnjavam i zbog čega.

Možda ćete se prepoznati u nečemu od sledećeg pa vam onda iz sopstvenog iskustva sve bude mnogo jasnije. Ceo život ste odrastale u porodici i društvu gde se na neki način potencira uslužnost – najpre roditeljima, starijima od sebe, nastavnicima, profesorima, zatim mužu pa onda i deci. Gledali ste primer svoje bake i majke, tetke, koje su posvećene svojoj porodici do krajnjih granica. I ne poznajete drugačiji model, osim možda iz filmova ili iz nečijih tuđih priča. Vama je tako normalno da se dajete i da dajete drugima. Da pomažete, uskačete, prve nudite pomoć ili savet. A onda to postane normalno i drugima, onima koji tu pomoć ili savet dobijaju od vas, i takav obrazac odnosa bude usvojen obostrano i ne dovodi se u pitanje. Tu su i prijatelji za koje ste uvek tu, da budete rame za plakanje, uslužna kasica za crne dane, potporna leđa ili desna ruka.

E sad, moja generacija i žene približnih godina, tu negde oko 40.-tih, odrastale su i u vremenu kada su karijera i posao postali podjednako važni kao i porodica. Nekako je društvo polako ali sigurno nametnulo  takav sistem vrednosti. I onda, hajde izbalansiraj i uglavi sve te uloge u ograničen vremenski okvir. Obaveza sve više, a dan i dalje ima 24 časa. Odvedi decu u vrtić ili školu, razvezi ih na desetine vannastavnih aktivnosti, stigni na vreme na posao, budi odgovoran zaposleni, autoritaran šef, vizionar u svojoj firmi, a pri tome skuvaj ručak, obavi nabavku, izgradi skladan odnos sa mužem, poveži se sa decom, neguj bolesne roditelje, izađi sa prijateljicama… To sve treba da proprati fizički izgled koji bar približno parira trendovima kojima smo zasuti sa svih strana, što znači poseti manikira, frizera, pedikira, kozmetičara, teretanu, spa centar, holistički centar, obiđi butike, prati trendove itd. Pošto je važna svežina i koncentracija, trebalo bi odspavati bar 7 sati svaku noć. A dan i pored svega ovoga da se produži ama ni milisekund!! Koliko dugo još osećate da možete izdržati ovakvim tempom?

Neke žene su rodile decu ranije pa su došle u godine kada se deca odvajaju, započinju samostalan život i fizički odlaze iz zajedničkog doma. Tim odlaskom se pred njima otvara jedna ne samo emotivna nego i fizička i vremenska praznina sa kojima se mnoge žene po prvi put susreću. ’’Hm, možda moram konačno da se posvetim sama sebi? Ali, ja uopšte ne znam kako se to radi! I šta uopšte sa svim ovim slobodnim vremenom i prostorom!’’

Naravno, postoje i žene koje u ovim pomenutim godinama nemaju partnera niti decu. One osećaju pritisak prolaska vremena skoro svaki dan. Otkucava im vremenska kazaljka u svakom izgovorenom pitanju upućenom na pomenutu temu. Čuju je u tišini dok se noću možda prevrću u suzama pitajući se ’’Šta nije u redu sa mnom?’’

Šta je zajedničko svim pomenutim scenarijima? Suočavanje sa sobom, sopstvenim željama i svrhom. Spoznaja da smo se umorile i da treba da zastanemo kako ne bi smo eksplodirale i uništile sve oko sebe, ili implodirale i uništile samu sebe a samim tim i svoje okruženje .

Kada se jedan duži period vremena osećate slično onome što sam opisala, očigledno je došlo vreme za promenu. Da li je to kriza ili ne, nije ni važno. Ako pokreće na akciju, možemo je zvati kako god želimo.

Prihvatite da je došlo vreme da porazgovarate sa samom sobom otvoreno, možda po prvi put u životu, postavljajući  sebi sledeća pitanja i strpljivo čekajući na odgovore koji će doći iz dubine vašeg ženskog, osetljivog bića:

’’Šta je ono što JA ŽELIM?

Šta je MOJ CILJ i MOJA SVRHA?

Šta će se desiti ako ispunim SVOJE POTREBE? Hoće li me svi odbaciti? Da li je to SEBIČNO?

Kako da znam šta mi je uopšte važno?’’

Dolazi do potrebe da preispitate hijerarhiju svojih prioriteta. Da preispitate svoj trenutni identitet.

’’Ko sam ja trenutno? A ko zapravo želim da budem? Kako do tamo da stignem ?’’

Uzmite tada kofer svega što vučete sa sobom godinama i decenijama, možda blago drhtavim rukama. Udahnite duboko i otvorite ga. Biće kod neke od vas zarđale kopče. Možda ćete morati da uložite dodatni napor za tu akciju. Praćen osećajem straha i mislima ’’Bolje da ne otvaram, ko zna šta ću unutra sve da nađem’’. Iako vam ovakve misli prolaze kroz glavu, skupite hrabrost i ipak ga otvorite. Nogom ako treba. Istresite ga do prazine. A onda polako, stvar po stvar, proveriti šta ste sve to vukli u njemu do sad. Dajte sebi vremena koliko god da vam je potrebno. Sati, dani, nedelje, meseci. Samo se setite koliko dugo vam je trebalo da sve to sakupite. Zašto mislite da je moguće i potrebno sve pretresti brže? Naprotiv. Polako.

Pretresite sva uverenja koja su danas vaša istina. Dovedite ih u sumnju. Čija su ona zapravo? Ko vam je rekao da su istinita? Zavucite ruku duboko u džep svake nametnute obaveze. Izvrnite je naopačke. Ko vam kaže da to morate? I zbog čega? Šta će se desiti ako to ipak ne uradite? Koju cenu plaćate za to što i dalje radite sve što neko drugi misli da vi morate i zbog toga što verujete u nešto što vas ograničava? Koju cenu tek možete da platite?

I samo nežno sa sobom. Pripremite kutiju maramica. Plačite kad god vam bude teško. Ustanite i prošetajte kad se umorite. Ali se vratite, i ne odustajte.

Jer upravo tu, u tom koferu je ključ vaše promene. Ključ izlaska iz te tzv. ’’krize srednjih godina’’. Na njegovom dnu. U njegovoj praznini. Jer je vaš sledeći korak da počnete da ga punite, polako i promišljeno, novim stvarima. Možete zadržati i neke stare, naravno, ako vam koriste. Ako vas raduju. Dopustite srcu da vam šapuće i intuiciji da vas vodi. Vi sada gradite svoj novi identitet. Pokušajte da na to gledate očima deteta. Znate kako deca posmatraju svet i nove izazove? Sa uzbuđenim iščekivanjem. Bez trunke sumnje u sebe i svoje sposobnosti. Bez trunke sumnje u život. Radoznalo i poletno.

  • Najpre priznajte sebi i prihvatite to da je došlo vreme da se nešto promeni u vašem životu. I da je to sasvim u redu. Sve se menja, sve prolazi. Nova etapa je deo vašeg životnog puta.
  • Otvorite se za nova iskustva. Razmislite šta je to što možete sve da uradite a da vam umanjuje strah.
  • Povežite se sa drugima. Mi smo socijalna bića i potrebna nam je interakcija. Ako shvatate da nemate u svom okruženju osobu sa kojom bi ste se osećali bolje, potražite preporuku za nekog dobrog stručnjaka iz oblasti ličnog razvoja. Čudo je šta jedan razgovor može da učini.
  • Pronađite svoju kreativnost, ali bez prisitska na sebe da to bude nešto specijalno ili umetnički obojeno. Čak i svakodnevne uobičajene aktivnosti mogu biti poligon za izražavanje kreativnosti jer ih svako od nas obavlja i doživljava na svoj, jedinstven način. Nemojte siliti sebe da morate da pronađete nešto specijalno u čemu ste jedinstveni, jer pritisak stvara otpor, koji blokira energiju, stvara napetost, i u samom startu vam ubacuje ’’klin u točkove’’.
  • Nemojte podleći utiscima slika i tekstova koji prikazuju lepotu, sreću i bezbrižnost u tužim životima. Setite se samo da je to slika koja se prikazuje javnosti. A da te žene i muškarci koji to prikazuju, sasvim sigurno imaju svoje probleme, tužne i teške trenutke, prelomne momente. Samo ih ne dele sa svima. Niste jedini kojima je teško.
  • Zagrlite sebe često, potapšite se po ramenu i kažite sebi glasno i jasno: ’’Sve radiš kako treba! U redu je, sve će biti dobro. Dala si sve od sebe, a sada se zaustavi i odmori. ’’

I ne dozvolite da vam više drugi određuju šta da radite. Takođe, sve što sam ovde navela shvatite isključivo kao predloge. Jedino vi sami znate šta vam je potrebno, u kom trenutku i kojm tempom želite da se krećete. Život nije matematika da postoje strogo definisane formule sa unapred poznatim rezultatom.

Shvatite to kao da gradite novu sebe. To je poseban izraz kreativnosti, sam po sebi. Možda ćete otkriti da želite da radite drugi posao. Da morate da izađete iz braka ili partnerske veze kako bi ste prodisali. Neka od vas će steći nove prijatelje, ljude koji podržavaju način razmišljanja koji vas osnažuje. Imate priliku da otkrijete novi način da se povežete sa svojom decom. Ili da ih pustite i popustite, ako ste do sad suviše ’’zatezali’’. Imate priliku da naučite da posmatrate život iz jedne nove, drugačije perspektive. I samim tim vaš život će izgledati drugačije.

Ako vam je na ovom putu potrebna podrška, javite se. I sama sam prošla kroz mnoga iskustva koja sam ovde pomenula, i time svoje lekcije baš dobro naučila.