Nezdravo je zadržavati ljutnju u sebi. To dovodi do bolesti i do nepredvidjenih reakcija u neadekvatnom trenutku.
Morate sebi priznati na koga ste ljuti I to izbaciti iz sebe.
To ne znači da je neophodno da budete grubi prema nekome.
Postoje mnogi načini da izrazite ljutnju a da ne morate da se susretnete sa osobom koja Vam je tu emociju izazvala.
Pišite im pismo, igrajte igu uloga, udarajte u jastuk, vičite u zatvorenom autu ili šumi, samo izbacite taj otrov iz sebe.
Dodatno, kako budete oslobađali ljutnju otkrićete skrivenu tugu ispod nje. One skoro uvek idu ruku pod ruku. I to morate “odraditi” ako želite da nastavite zdravim putem napred.
Tuga može biti prisutna zbog raznih gubitaka koje ste iskusili: gubitka ljubavi, samopouzdanja, poštovanja, poverenja i sl. Jedan klijent koji je dugo krio ljutnju u sebi nije ni znao koliko tuge nosi. Pitao me je ”Zašto bih bio tužan? Pa nije niko umro. Uostalom, ne želim da sažaljevam sebe.”
Daljim radom smo došli do mnogo isplakanih suza koje su dovele do neverovatnog olakšanja.
Shvatio je da tuga i samosažalje je nisu isto.
Tuga je aktivna, ona vam pomaže da se pročistite, budete iskreni prema sebi da bi ste mogli da nastavite dalje. Samosažalje je pasivno, zahteva druge učesnike koji će se založiti za vas dok vi u ćošku nemoćno sedite sa glavom među šakama.
Priznajte sebi svoju ljutnju, shvatite ka kome je usmerena, ispoljite je na način da ne povredite drugoga, a zatim prigrlite tugu koja se pojavi kao neminovni pratilac.
Ako vam je u tom procesu potrebna podrška, javite se, niste sami.