Novogodišnji i Božićni praznici su za mnoge ljude širom planete možda jedini dani u toku godine kada dopuste sebi da se odvoje od posla i malo opuste. Takođe, za mnoge ljude, među kojima je i nekoliko mojih klijenata, baš taj period opuštanja nakon dugotrajnog stresa i napora je i vreme kada dolazi do ispoljavanja simptoma ’’burn-out’’ sindroma. Kako se često desi da ljudi pomešaju simptome ovog sindroma sa lenjošću ili hroničnim umorom, važno bi bilo bolje se upoznati sa ovom tematikom.
Burnout sindrom jedan je od modernijih termina u organizacijskoj psihologiji i podrazumeva stanje psihičke i emocionalne iscrpljenosti, koje dovodi do smanjene efikasnosti na poslu. Izgaranje (’’burn-out’’) ili iscrpljenost se javlja zbog neusklađenosti ambicija, ideja, ciljeva i zadataka na poslu, preteranog rada i/ili loših međuljudskih odnosa, zbog čega je osoba postaje izložena hroničnom stresu. Svetska zdravstvena organizacija uvrstila je burn-out u Međunarodnu klasifikaciju bolesti, ali ne kao bolest, nego kao profesionalni fenomen. I ranije se burn-out nalazio na listi, ali je 2020. godine promenjena definicija (hronični stres u vezi s poslom kojim se ne upravlja na odgovarajući način).
Sam termin „burn-out“ potiče iz anglosaksonskog govornog područja i u bukvalnom smislu znači izgoreti, utihnuti. U Japanu se za ovaj sindrom koristi reč „kaloshi“ koja doslovno znači smrt od umora na poslu. U našoj sredini se ovaj pojam najčešće prevodi kao sindrom izgaranja, ili sindrom sagorevanja na radu. Sredinom sedamdesetih godina XX veka pojavili su se prvi naučni radovi koji su se bavili fenomenom “burn-out-a”, a termin je u upotrebu uveo psiholog Herbert Frojdenberger 1974. godine, koji ga je definisao kao izumiranje motivacije ili podsticaja, naročito tamo gde nečija privrženost ili odnos prema poslu ne daju željene rezultate.
Očekivalo bi se da su oni na najvišim pozicijama pošteđeni ovakvog tempa, da će im visoka pozicija i finansijske beneficije koje je prate obezbediti lagodnije funkcionisanje, međutim nije tako. Menadžeri, generalni menadžeri takođe provode sate i sate prekovremeno na poslu, vikende provode radeći, odustaju od godišnjih odmora, jer se uvek pojavi neki novi bitan pojekat koji je potrebno uraditi, posao koji je potrebno dovršiti i tome slično. Analitičari ovakve promene, preokupiranost poslom, življenje na poslu i kroz posao, objašnjavaju na različite načine: visokom radnom etikom, definisanjem sebe kroz posao tj. vrednovanjem sebe kroz uspeh i postignuće, potrošačkom svešću i drugim argumentima.
U modernom svetu ovaj sindrom je sve poznatiji i zastupljeniji i mnogi uzrok ovome vide samo u preteranoj količini posla. Ipak, burnout sindrom ne izaziva samo previše radnih sati i obaveza. Loši međuljudski odnosi, česti konflikti, nepažnja, demotivacija i neusklađenost ambicija sa opisom posla takođe mogu dovesti do izgaranja.
Međutim, šta god bio povod i razlog, potrebno je obratiti pažnju na posledice, koje su na žalost negativne i po fizičko i po mentalno zdravlje pojedinca. Kad se na pomenuto nadovežu i socio- ekonomske promene sa kojima se poslednjih godina naše društvo suočava, prelazak kompanija iz društvenog u privatni sektor, promena dinamike rada, uvećanje obima posla, sve više odgovornosti koje posao nameće, a manje sigurnosti u radnu poziciju, nezadovoljstvo radnim mestom, zaradom na poslu, novim uslovima poslovanja kao što je online rad I rad od kuće, uopšte nesigurnost egzistencije, jasno je da se nezadovoljstvo i nivo stresa kod najvećeg procenta radno aktivnih osoba značajno povećava. U tim trenucima osoba oseća da ne može da izađe na kraj sa konstantnim zahtevima koji joj se nameću. Burnout crpi energiju osobe i umanjuje njenu produktivnost, dovodi do osećanja bespomoćnosti, bezvoljnosti, ozlojeđenosti i na kraju, potpune iscrpljenosti. Naravno, svima se dešava da se ponekad ovako osećaju, ali kada se takvo stanje prolongira, verovatno je u pitanju burnout.
KAKO PREPOZNATI ‘’BURN-OUT’’?
Ukoliko mislite da je svaki dan loš dan, ako ste iscrpljeni najveći deo vremena, ukoliko brigu oko kuće ili posla doživljavate kao besmisleno raspinje energije, ako smatrate da najveći deo vremena provodite obavljajući aktivnosti koje su dosadne i opterećujuće, vrlo verovatno je da ste na putu ka burnout-u.
Treba razlikovati umor od sindrom izgaranja. Umor je prolazno, reverzibilno psihofizičko stanje slabijeg funkcionisanja organizma koje je posledica dužeg i/ili napornog rada. On može biti pretežno fizički ili intelektualni u zavisnosti od toga koju je aktivnost osoba obavljala. Nakon adekvatnog odmora, umor nestaje, dok se kod sindroma izgaranja to ne dešava. Takođe je važno napraviti razliku između stresa i burn-out-a, iako sindrom izgaranja može biti posledica stresa, ne vodi svaka stresna reakcija u sindrom izgaranja.
Stres nastaje kada se pojedinac suočava sa zahtevima sa kojima ne može ili ne ume da izađe na kraj u datom trenutku, međutim ipak je vrlo angažovan da reši problematičnu situaciju, ima nadu da će se stvari promeniti na bolje i da će se bolje osećati, a kada uspostavi kontrolu nad onim što mu se aktuelno dešava, što ga u datom trenutku preplavljuje, osoba se stabilizuje.
Burn-out podrazumeva da osoba ne vidi perspektivu da će se bilo šta na bolje promeniti, oseća se bespomoćno i odustaje od bilo kakvog angažovanja. Stres najčešće vodi u anksioznost, dok burnout može odvesti u depresiju. Još jedna značajna razlika je da pojedinac najčešće zna da je pod stresom, ali da vrlo često nije svestan da ide putem izgaranja.
NAJČEŠĆI SIMPTOMI ‘’BURN-OUT’’-a
Simptomi koji karakterišu ovaj sindrom mogu se podeliti u 3 grupe:
- Emocionalni simptomi: gubitak motivacije, osećaj neuspeha i bespomoćnosti gubitak poverenja i samopoštovanja, samoobezvređivanje, osećaj beznadežnosti, gubitak interesovanja i motivacije, emocionalna praznina, osećaj gubitka životnog smisla, apatija, osećaj izolovanosti, osećaj tuge i bespomoćnosti I slično.
- Ponašajni simptomi: pesimistični i cinični stavovi, izolovanje od drugih, mehanizam odbrane projekcija, pad koncentracije, ulazak u konflikte sa njima, konstantno odlaganje obaveza, zanemarivanje radnih obaveza, porodični problemi, problemi u vezi i slično.
- Fizički simptomi: učestali umor, pad imuniteta, učestale glavobolje, bolovi u leđima ili mišićima, promene u apetitu, poremećaji spavanja I slično.
Istraživanja pokazuju da su I same osobine ličnosti, kao što su emocionalna stabilnost, potrebe, specifični stavovi i uverenja o sebi, drugima i životu uopšte, utiču na rizik da se jave simptomi sagorevanja. Ovom sindromu su najpodložnije visoko odgovorne osobe, sklone perfekcionizmu, niske frustracione tolerancije, sa izraženom potrebom za kontrolom. Pored toga često su kompetitivne i pesimističe. Takođe, pod ovim rizikom su češće mlađe osobe, ambiciozne, koje usled nedovoljno praktičnog iskustva nemaju realna očekivanja od posla. Sklone su da se identifikuju sa poslom i svoje lično samopoštovanje grade na temelju poslovnog (ne)uspeha, još uvek su emocionalno nezrele, i nemaju izgrađene adekvatne mehanizme prevladavanja.
Istraživanja su takođe uočila da ovom sindromu najčešće podležu osobe koje se bave pomagačkim profesijama koje zahtevaju brigu o drugima – lekari, medicinske sestre i tehničari, zatim psiholozi, psihoterapeuti, koučevi, socijalni radnici…
4 FAZE SINDROMA ‘’BURN-OUT’’-a
- Prva faza – idealistički entuzijazam u kojoj je prisutna silna energija, velike nade i nerealna očekivanja. Kada osoba počinje da radi neki posao očekuje prijatnu klimu, prihvaćenost od saradnika i pravednost za sve. U ovoj fazi, osoba se ne štedi, neracionalno troši energiju, radi prekovremeno, a upravo to je rizik za izgaranje na radu.
- Druga faza – faza stagnacije, u kojoj se javljaju se teškoće u komunikaciji, kako sa saradnicima tako i sa prijateljima. Osobe su emocionalno ranjive i nepoverljive. Posle izvesnog vremena dolazi do suočavanja sa stvarnošću, onim što možemo nazvati “prizemljenje”. Osoba i dalje voli svoj posao, obavlja ga, ali ne sa istim oduševljenjem. Shvata postojanje drugih interesa u životu poput porodice, ličnog usavršavanja, prijatelja, novca, itd.
- Treću fazu – fazu frustracije čini emocionalno povlačenje i izolacija. Osoba se u ovoj fazi počinje preispitivati koliko je efikasna u obavljanju posla i koji je smisao posla koji obavlja. Postojanje raznih ograničenja na poslu dovodi do preispitivanja svrhe posla koji se obavlja. U ovom stadijumu emocionalnog povlačenja i izolacije, javljaju se prvi znaci telesnog iscrpljivanja, što predstavlja dodatni stres i dovodi do poslednje faze.
- Četvrtu fazu – fazu apatije karakteriše potpuni gubitak vere u sebe i svoju kompetentnost, kada osoba postaje potpuno nezainteresovana za svoj posao. Apatija je odsustvo emocija i ona je zapravo jedno od najtežih psihičkih stanja, i ujedno je jedan od prvih sasvim jasnih znakova da nešto nije u redu. Manifestuje se povlačenjem ili izbegavanjem ljudi i/ili posla, kao odbranom od frustracije. Apatični ljudi su potpuno nezainteresovani za posao, i to se može proširiti i na druge sfere života. Pojedinci koji dospeju u četvrtu fazu ili se odlučuju na promenu zanimanja ili ostaju na poslu ali potpuno demotivisani.
PREVENCIJA ‘’BURN-OUT’’ SINDROMA
U idealnim uslovima u prevenciji sagorevanja trebalo bi da učestvuje i poslodavac, a ne samo zaposleni. To bi značilo da bi poslodavci trebalo da prepoznaju rizike i simptome sagorevanja kod svojih zasposlenih, a zatim da reaguju organizacionim promenama kod kojih je akcenat na poboljšanju međuljudskih odnosa i stvaranju podržavajućeg ambijenta. To podrazumeva pravednu raspodelu posla, postojanje dobre mreže komunikacije, protok informacija, adekvatne sisteme nagrađivanja, edukaciju zaposlenih, uključivanje zaposlenih u proces donošenja odluka, i sl.…
Pošto ovakve promene nije uvek lako izvesti, pogotovo u velikim kolektivima, potrebno je znati šta svako od nas, kao pojedinac, može da uradi kako bi sprečio ili otklonio simptome sagorevanja:
- Prvi korak je da razmislite kako dešavanja na poslu utiču na vaš san, na odnose u porodici, na ishranu, na raspoloženje i ostale aspekte vašeg života. Sastavite spisak aktivnosti koje vas iscrpljuju i frustriraju i onih koje vam vraćaju energiju i čine vas srećnim;
- Usporite, obezbedite sebi vreme za odmor;
- Započnite dan relaksirajućim ritualima (polako popijte čaj ili kafu, pročitajte nešto što vam prija, slušajte muziku, vežbajte, pišite dnevnik zahvalnosti, idite u kratku šetnju…);
- Razvijte zdrave navike u ishrani, bavite se fizičkim aktivnostima, vodite računa o higijeni spavanja;
- Obogatite svoj emotivni i socijalni život, intenzivirajte odnose sa partnerom, porodicom i prijateljima;
- Postavite granice, naučite da kažete ne, nemojte po svaku cenu, na svoju štetu, izlaziti drugima u susret;
- Odustanite od definisanja sebe kroz posao, ne vrednujte sebe kroz novac, poslovnu poziciju i uspeh;
- Napravite selekciju obaveza i listu prioriteta;
- Odmorite se od tehnike (isključite mobilni telefon, ugasite laptop);
- Odvojte vreme za sebe i bavljenje aktivnostima koje vam prijaju;
- Ne odričite se slobodnih dana, vikenda, godišnjeg odmora I kvalitetno ih iskoristite;
- Naučite i primenjujte tehnike stres menadžmenta;
- Obratite se za strućnu pomoć I podršku…
Imajte u vidu da je ‘’burn-out’’ znak da u vašem životu nešto pogrešno funkcioniše. Razmislite šta je u pitanju, preispitajte svoje ciljeve, zapitajte se šta je ono što vam nedostaje. ‘’Burn-out’’ može biti šansa da otkrijete nove oblike funkcionisanja koji će vaš život učiniti kvalitetnijim. Stoga, ukoliko primetite da izgarate, nemojte se snebivati, potražite stručnu podršku (psihoterapeut, psiholog, kouč) koji će vam kroz savetodavni i psihoterapijski rad pomoći da na najefikasniji način izađete iz začaranog kruga u koji ste ušli.
MOŽE LI SE DOŽIVETI ‘’BURN-OUT’’ U POSLU KOJI VOLITE?
Ukoliko sve karakteristike ‘’burn-out’’ sindroma postoje I u okvirima obavljanja posla koji volite, postoje uslovi za razvijanje simptoma ovog sindroma. Nekada čak sagorevanje u poslu koji volite može biti intenzivnije nego kod ljudi koji ne vole svoj posao, jer ćete verovatno često I dugotrajno biti ‘’izgubljeni u prostoru I vremenu’’ dok radite ono što volite, a samim tim I ređe biti u dosluhu sa svojom potrebom za odmorom bilo koje vrste (san, fizički odmor, mentalno I emotivno relaksiranje I sl.). Ljudi koje vole svoj posao, kao što ja recimo volim svoj poziv, često I ne umeju da prepoznaju potrebu za odmorom, u silnoj želji da što više vremena I energije posvete svemu onome što vole da rade. Međutim, ma koliko uživali u svom poslu, budite svesni toga da niste robot I da svakom čoveku treba pauza, odmor I raznovrsnost, koliko god uživao u nečemu. Takođe, pomislite samo na to da možda, ako preterate I dovedete sebe do izgaranja, nećete dalje moći da nastavite, možda čak I više nikada da radite ono što toliko volite. Zapitajte se šta vam je važnije – da sada ‘’ispucate’’ svu svoju snagu, pa koliko traje, ili da ravnomerno rasporedite svoju energiju u vremenu I onda omogućite sebi, kao I ljudima kojima pružate svoje usluge ili prodajete svoje proizvode, da u njima uživate što duže.
UPITNIK SA 15 PITANJA ZA ODREĐIVANJE NIVOA ‘’BURN-OUT’ SINDROMA
Psiholog Michael Freudenberg napravio je upitnik sa 15 pitanja određivanje nivoa sindroma izgaranja. Svaki odgovor boduje se prema jačini osećaja od 1 do 5 bodova, gde 1 znači da se ispitanik skoro nikada tako oseća, a 5 da se skoro uvek tako osjeća.
Odgovorite iskreno na sledeća pitanja I procenite da li ste I u kojoj meri sagoreli na poslu:
- Zamarate li se lako i osećate li se iscrpljenima?
- Uzrujate li se kada vam neko kaže da u zadnje vreme ne izgledate dobro?
- Radite li sve više i više, a imate osećaj da niste ništa učinili?
- Jeste li zajedljivi i sve više razočarani sa svetom oko vas?
- Osećate li se žalosno, a ne znate zašto?
- Jeste li zaboravni, ne odete u dogovorenu posjetu ili često nešto izgubite?
- Jeste li mrzovoljni, brzo raspaljivi, očekujete li sve više od ljudi oko vas?
- Provodite li sve manje vremena s prijateljima I porodicom?
- Jeste li previše zauzeti za uobičajene potrebe (telefonski razgovor, pisanje pisma i slično)?
- Osećate li se uvek loše ili ste stalno bolesni?
- Osećate li se smeteno na kraju radnog dana?
- Imate li poteškoća u postizanju osećaja sreće i zadovoljstva?
- Jeste li nesposobni našaliti se na svoj račun?
- Opterećuje li vas seks i stvara više problema nego inače?
- Osećate li da imate vrlo malo toga reći ljudima?
Rezultat od 26 do 35 bodova je u području rizika. Kandidat za sindrom sagorevanja je onaj koji ima od 36 do 50 bodova. Od 51 do 65 bodova označava zahvaćenost sindromom izgaranja, a iznad 65 bodova označava stanje kompletne sagorelosti.
U slučaju da ste kod sebe prepoznali znake ovog simptoma ili uslove koji vas do simptoma mogu dovesti, javite mi se za stručnu podršku kroz koučing proces i/ili hipnoterapiju.
Tekst objavljen u časopisu ”SENSA”, februar 2021.