Za mnoge ljude put ličnog razvoja neminovno obuhvata i razvoj duhovnosti i jačanje vere, nezavisno od religioznog opredeljenja. Taj put je za svakoga drugačiji, a opet podrazumeva neke dodirne tačke i negovanje istih vrednosti, koje su najvećim delom obuhvaćene i sumirane u 10 Božijih zapovesti.

Lako je kada sve ide po planu, kada smo možda izuzeti od nekih konfliktnih situacija, lako je kada je dobro. Međutim, kako održati mir u duši u izazovnim i teškim situacijama? Možete li dostići taj mir izbegavajući život? Lično mislim da to nije rešenje za naš ovozemaljski život.

Stoga delim sa vama neke od načina na koji možete u svom svakodnevnom životu, kroz razne izazove materijalnog sveta, i dalje razvijati, produbljivati i negovati duhovnu praksu. Do tih načina i spoznaja sam došla vremenom, kroz rad sa velikim brojem klijenata i kroz lično iskustvo, i nadam se da će vam služiti.

ZAHVALNOST

Suština zahvalnosti se pokazuje u situacijama kada je teško, ali je važno da je praktikujemo i osećamo svakodnevno, inače ’’ne radi na poziv’’.

Svako u svom životu ima lepe i manje lepe / teške situacije, samo je pitanje na šta usmeravate svoju pažnju. I naizgled najsrećnije osobe na svetu imaju razloge zbog kojih mogu biti nezadovoljne, ali njihov IZBOR je da svoj fokus svesno usmeravaju na dobre strane svog života.

Svaki dan bi bilo dobro da započinjete i završavate sa tim osećajem zahvalnosti. Ako to do sada niste praktikovali, evo nekih praktičnih smernica:

Izdvojite par minuta vremena za sebe u miru i tišini i prisetite se svega onoga dobrog i lepog što imate u životu. Nemojte ništa podrazumevati, posebno ne činjenice da ste živi, da ste zdravi (ako je tako), da možete da hodate, gledate ili čujete (ako možete), da imate vodu za piće, struju, krevet, jer mnogo ljudi nema sve to i možda baš u tom trenutku moli bar za delić vašeg iskustva. Sve čega se setite zapišite, a zatim položite dlan na predeo grudi, duboko udahnite i OSETITE zahvalnost zbog svake stavke pojedinačno.

Ako se nalazite u situaciji koja vam ne deluje kao nešto na čemu možete biti zahvalni, evo metoda koji sam smislila a koji vam može pomoći da brigu / nervozu / nezahvalnost preinačite u zahvalnost. Recimo, zaglavljeni ste u saobraćajnoj gužvi za volanom svog automobila i kasnite na posao. Umesto što se nervirate oko situacije nad kojom nemate kontrolu, možete je posmatrati na sledeći način: zapitajte se ’’Zašto i kako se uopšte nalazim u ovoj situaciji?’’ Odgovor može biti ’’Jer sam autom krenula na posao’’. Odgovor u sebi krije nekoliko razloga za zahvalnost, koju možete odmah da osetite: zahvalnost na tome što imate auto, na tome što ste sposobni da vozite, što ste mogli da položite vozački ispit, što vidite, čujete i imate očuvane motoričke sposobnosti za vožnju, zatim zahvalnost na tome što imate novca za auto, gorivo, servis, registraciju i delove, na tome što imate posao na koji ste upravo krenuli, itd.

Ovakav  način posmatranja možete primeniti na svaku situaciju, pa čak i ako izgubite dragu osobu, jer uz svu tugu koju osećate, možete dopustiti sebi da budete zahvalni na tome što je ta osoba bila deo vašeg života.

Ako niste zadovoljni onim što imate sada, nećete biti ni nečim više, jer uvek može još, uvek može više i bolje. Ne zaboravite samo da sutra može da vas nema.

EMPATIJA I RAZUMEVANJE

Potrudite se da razumete druge ljude. Svako ima svoje probleme i patnje, ma kako vama to delovalo spolja. Neki ljudi svoju tugu ili probleme vešto kriju, drugi izgrađuju čvrst i visok zid oko sebe da ne bi bili povređeni, treći povređuju jer su i sami povređeni i ne umeju drugačije, i još mnogo raznih drugih ponašanja. Svakome svoje iskustvo formira sopstvenu istinu i realnost, te otuda ’’koliko ljudi, toliko realnosti’’.

Međutim, svaka osoba će pozitivno reagovati na tuđe razumevanje i na tuđu spremnost za pomoć i podršku. Otvorite svoju dušu i budite ’’ruka koja daje’’, jer samo tako možete i primiti.

Vežba koja vam može pomoći u razumevanju drugih: recimo da nekome nešto zamerate, ili se sporite sa nekim. Ukoliko svako od vas tvrdoglavo zastupa svoje stanovište, nećete daleko odmaći. Izaberite da vi budete strana koja će drugačije pogledati na situaciju. Zamislite na trenutak da ste ’’u cipelama’’ druge osobe. Uđite potpuno u tu ulogu tako što ćete se potruditi da se prisetite što više informacija koje znate o toj osobi i da zamislite da vi živite sa tim. Pomislite na to koje ciljeve i želje ta osoba ima, koje probleme, čega se plaši, šta je raduje, koje vrednosti neguje, kakvim načinom života živi, kakvu je prošlost imala. Posvetite se tim mislima i osetite kako je biti u njenoj koži sa svim tim iskustvima. Zatim pokušajte da na postojeću spornu situaciju pogledate iz ugla te osobe i shvatićete da stvari vidite drugačije , što može uticati na to da promenite svoj inicijalni, možda krut i rigidan stav i promenite odnos sa tom osobom.

DOBRA NAMERA

Potrudite se da sve što radite bude iz dobre namere. Desiće se nekada da krajnji rezultat vaših aktivnosti ne bude u skladu sa vašom inicijalnom namerom, ali to je život, prožet nizom nepredvidivih i nekontrolabilnih faktora. Takođe, drugi ljudi neće uvek biti fer ili pravedni prema vama, i to ničim ne možete sprečiti niti izbeći. Međutim, važno je da shvatite da to nije vaša odgovornost i da to nije greh vaše savesti. Od takvih ljudi se možete skloniti, možete ojačati svoje granice prema njima, ali nemojte im ’’vraćati milo za drago’’, jer će tada greh biti na vašoj strani, a to je nešto sa čim treba svakodnevno da se nosite.

UVREDLJIVOST

Nemojte patiti ili se vredjati zbog upućenih reči ili postupaka. Istina je da većina ljudi mnogo manje misli o vama nego što vi mislite da se dešava. Najviše vremena ljudi provedu ipak brinući i misleći o sebi. A i kada misle na vas, to su  njihove INTERPRETACIJE vas. Stoga, ništa ne shvatajte lično!

Ljudi nas doživljavaju kroz sopstvene interpretacije, protkane njihovim filterima. I kada vas vole i kada ne, kada vas hvale i kada vas kude, oni sve to rade sa sopstvenom projekcijom vas u njihovom umu – kao što i vi radite kada mislite na nekoga ili mu se obraćate.

Kada bi ljudi bili iskreni prema vama, potvrdili bi vam svoje najčešće podsvesne misli: “Zašto misliš da ja uopšte mislim o tome šta si ti rekao ili uradio?! Mislim o sebi i svojim mukama, strahovima, željama, nemam pojma čemu!….Kao da si ti centar sveta!?”

Mi pogrešno pretpostavljamo da se UVEK radi o nama. Ako vam neko ne odgovori na poruku, razmišljate zašto li je možda ljut na nas. Ili ako primetite podignutu obrvu u toku razgovora, pomislite čime li ste to izazvali. Ako vam neko kaže nešto što vam se ne dopada, opet se preispitujete o sopstvenim postupcima, što je u redu, ali nema uvek apsolutno samo veze sa v vama. To što drugi vide u vama, nije vaše, njihovo je, jer i sama slika o vama koju drugi imaju niste VI, već NJIHOVA ZAMISAO o vama, njihova predstava i doživljaj vas, stvoren na osnovu njihove predstave sveta, njihovih uverenja, dosadašnjih iskustava, njihovog mentalnog sklopa isl.

Slika i doživljaj koji imate o sebi postoji samo u vama, niko drugi je nema i ne može je imati.

Koliko ljudi vas poznaje, toliko različitih predstava o vama postoji. Ako uspete da ne shvatate stvari lično, poštedećete sebe mnogo teških emocija, razočarenja, osećaja uvređenosti, tuge ili besa.

REČ KAO LEK

Što češće budite svesni reči koje izgovarate, jer one mogu biti ili lek ili otrov, zavisno od načina upotrebe. Brižljivo birajte šta, kako i kada ćete reći, i imajte na umu i važnost neverbalne komunikacije u shvatanju značenja upućene poruke. Uzrečica ’’Ispeci, pa reci’’ nije bez razloga generacijama prenošena i očuvana, jer krije duboku mudrost. Nemojte biti ishitreni, da se posle ne biste kajali. Ima jedna lepa priča na ovu temu:

’’Beše jednom jedan mali dečak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu da svaki put kad pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, uzme čekić i svom snagom udara po ekseru i da ga zakuca u ogradu. Prvog dana dečak je zakucao 37 eksera u ogradu. Tokom sledećih nekoliko meseci on je naučio da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u tvrdu ogradu.

I tako je došao dan da tokom celog dana nije pobesneo. On je rekao to svom ocu, a otac mu je rekao da svakog dana u kom bude uspeo da kontroliše svoje ponašanje, iz ograde iščupa jedan ekser.

Dani su prolazili i jednog dana dečak je rekao svom ocu da je isčupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde; rekao mu je: “Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u besu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čoveka ubosti nožem i izvući nož i posle toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.”

 Birajte da vaše reči budu lek a ne otrov, rana ili ožiljak.

Volela bih da sve što sam navela u ovom tekstu shvatite kao smernice ili predloge za primenu i jačanje duhovnosti u svakodnevnoj praksi i iskustvu, ne kao obavezne instrukcije, ali da ih svakako probate, i tako kroz sopstveno iskustvo i doživljaj zaključite i osetite koji je način za vas najbolji. U svakom slučaju, mislite, govorite i činite dobro, i dobeo će vam se i vratiti.

Tekst objavljen u časopisu ”SENSA”, avgust 2021.