Spremni ili ne, jednoga dana svi ćemo doći do kraja svog ovozemaljskog puta.
Više neće biti zalazaka sunca, minuta, sati ili dana.
Sve stvari koje smo skupljali, bile vredne ili zaboravljene, pripašće nekom drugom.
Naše zdravlje, slava i moć će nestati.
Neće biti važno šta smo imali ili dugovali.
Nestaće naša ogorčenost, frustracije I ljubomora. Kao I sve naše nade, ambicije, planovi I ‘’to-do’’ liste.
Izbledeće sve nekada tako važne pobede i gubici.
Neće biti važno odakle dolazimo, gde smo živeli, ka čemu smo stremili.
Neće biti važno ni da li smo bili više ili manje lepi.
Postaće nevažan I naš pol I boja kože.
Šta je to što će na kraju jedino biti važno?
Čime će naša vrednost biti iskazana?
Šta je to što će se računati jednog dana kada završimo naše ovozemaljsko putovanje?
Biće važno ne ono što smo kupili već ono što smo stvorili; ne ono što smo uzeli nego ono što smo dali.
Ono što će biti važno nije uspeh koji smo ostvarili, već doprinos koji smo dali.
Ne ono što smo naučili, već ono o čemu smo mi naučili druge.
Ne naše sposobnosti i veštine, već naš karakter.
Neće biti važno koliko smo ljudi poznavali već koliko njih će osetiti trajan gubitak zbog našeg odlaska.
Neće biti važne naše uspomene, koje će otići sa nama, već uspomene koje ćemo ostaviti u srcima i mislima onih koji su nas voleli; ne koliko dugo će trajati uspomena na nas, nego ko će nas upamtiti i zbog čega.
Ono što će se računati je svaki naš postupak saosećajnosti, integriteta, hrabrosti i posvećenosti koji je pomogao drugima i ohrabrio ih da žive bolji i ispunjeniji život.
Živeti život sa svrhom i smislom nije stvar slučajnosti, već izbora.
Izaberi da živiš život koji ima svrhu i smisao i ostavi svoj trag.